Muzej susjedstva
Trešnjevka

Izgradnja
odozdo

Kata Dumbović / Maruševečka ulica 13

Na privatnoj kući u Maruševečkoj ulici br. 13. u čast dvadesetogodišnjice ustanka naroda Jugoslavije (1961. godine) organizacija Socijalističkog saveza radnog naroda „Kata Dumbović“ postavlja spomen-ploču narodnoj heroini Kati Dumbović. Prema ploči, na ovoj adresi Kata Dumbović radila je od 1934. do 1941. godine.

Snimak kuće sa spomen-pločom posvećenom Kati Dumbović u Maruševečkoj 13. Izvor: Spomenici i spomen obilježja radničkog pokreta i narodne revolucije u Zagrebu (1981), elaborat Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu

Uz ovo spomen-obilježje, na Trešnjevci su se nalazila još 3 spomen obilježja. Poprsje narodne heroine Kate Dumbović nalazilo se u ulici Huge Badalića, uz istoimeni vrtić, a uklonjeno je devedesetih godina. Drugo poprsje nalazilo se uz Osnovnu školu Kate Dumbović (danas Osnovna škola Julija Klovića), a uklonjeno je i pohranjeno devedesetih godina.  Današnja ulica Božidara Adžije do devedesetih godina zvala se ulica Kate Dumbović.

Poprsje narodne heroine Kate Dumbović kraj po njoj nazvanog dječjeg vrtića u ulici Huge Badalića 24. Izvor: Crvena Trešnjevka (Zdunić i Žarić, 1982.)

Kata Kovačić rođena je 1903. godine u Lukovcu kraj Siska u siromašnoj seljačkoj obitelji. Otac joj je poginuo u Prvom svjetskom ratu i njezina je majka sama brinula za šestero djece i baku. Da bi se smanjio broj članova velike i siromašne obitelji, Katu je majka sa šesnaest godina udala, te je Kata iste godine rodila svoje prvo dijete. Pojedinosti o njezinom prvom braku su nepoznate, osim da se brak vrlo brzo raspao, nakon čega se Kata sklonila kod tete. U Zagreb se preselila 1924. godine, gdje se prvo zaposlila kao kućna pomoćnica.

Vrlo brzo po dolasku u Zagreb, Kata je počela aktivno raditi u Ujedinjenim radničkim sindikatima (URS), gdje je upoznala svog drugog supruga, Matu Dumbovića. Kata Dumbović istaknula se u URS-u, te sudjelovala u brojnim radničkim štrajkovima i borbenim akcijama zagrebačkih proletera, posebice u doba najžešćeg monarhističkog terora 1929. godine. Prema povjesničarima, Kata Dumbović bila je najpopularnija među radnicima Trešnjevke, koji su je od milja – zabilježio je Stipe Ugarković – zvali „mamica“.

Godine 1938. Kata Dumbović primljena je u Komunističku partiju Jugoslavije. Izvorno zadužena za nabavljanje „vojne objave“, Kata Dumbović prvo je 1939. godine riješila da Rade Končar kao sekretar CK KPH može nesmetano putovati po Hrvatskoj. Iste godine sudjelovala je u velikom prvomajskom prosvjedu, u sklopu kojeg su organizirani prosvjedi i mitinzi po svim radnim četvrtima Zagreba, s udarničkom demonstracijom na Trešnjevci. Cilj trešnjevačke demonstracije u prvomajskim prosvjedima bio je prvo prekinuti tramvajski promet, a zatim doći do Trga bana Josipa Jelačića. (U prosvjedu su sudjelovali i radnici Zagrebačkih električnih tramvaja; nakon prosvjeda, ZET je otpustio 30 radnika i ukinuo radnički statut onemogućivši im kolektivne pregovore.)

Premda je policija opkolila Remizu, nije uspjela zaustaviti prosvjed, koji je krenuo prema Trešnjevačkom trgu, gdje je pred demonstrantima govorio Milan Raukar. Kroničari su istaknuli anegdotu prema kojoj je Kata Dumbović Raukaru preko ramena prebacila crvenu zastavu. Nakon što su prosvjednici nastavili današnjom Tratinskom ulicom prema Savskoj ulici, sukobili su se s policijom na križanju Tratinske i Kranjčevićeve. Kada je policija napala demonstrante, prema drugoj anegdoti, Kata Dumbović skočila je preko plota u Kranjčevićevoj ulici, sudjelujući u sukobu tako da je rukama trgala letve plota i dodavala ih drugovima da se brane od policajaca. Prema istoj anegdoti, tom prilikom pronašla je skriveno skladište papira i stroj za umnažanje letaka koje su sakrili frankovci.

Istaknuvši se svojim djelovanjem, 1940. godine Kata Dumbović izabrana je za članicu Rajonskog komiteta Komunističke partije na Trešnjevci. Te godine najviše je djelovala kao agitatorica, prenoseći ilegalni partijski materijal u košarici ispod salate ili voća, u noćnom ormariću, u sanduku radioaparata i umotane u omote iz trgovina. Sudjelovala je u pronalaženju i dogovaranju osnivanja partizanske tehnike u Gotalovčevoj ulici br. 8, pomažući Končaru i Ugarkoviću u opremanju. Aktivno je sudjelovala u organizaciji 5. zemaljske konferencije 1940. godine, organizirane u Dubravi, brinući se za dopremu hrane i potrepština te smještaj delegata.

Već u prvim danima okupacije 1941. godine zbog svojeg djelovanja nije izmakla pažnji ustaške policije i Gestapoa. Kata Dumbović uhićena je među prvim komunistima Zagreba; nakon što unatoč mučenju nije ništa priznala, puštena je iz zatvora.

Nastavila je sa djelovanjem te je sudjelovala u organizaciji i provedbi akcije za oslobođenje komunista iz ustaškog logora u Kerestincu. U logoru je bio interniran i njezin suprug Mato Dumbović. Tijekom okupacije Zagreba, KPJ je u Zagrebu organizirala nekoliko odbora, između ostalog i Odbor za logore i zatvore koji je imao za zadaću da održava stalnu vezu sa svim antifašistima koji su se nalazili u radnim logorima, koncentracijskim logorima ili zatvorima, slanje paketa hrane te organiziranje akcija spašavanja istaknutih članova partije. Ovaj odbor činile su Ankica Rakar-Magašić, Štefica Crnojevac, Adela Ivanković i Anđela Zidarčić-Pavlinić. Osim akcije spašavanja komunista iz Kerestinca, organizirale su između ostalog i bijeg Nade Dimić iz bolnice na Sv. Duhu, bijeg Anke Butorac i Mace Grzetić iz logora Danica te spašavanje Jože Turkovića nakon bijega kod Kerestinca.

U napadu na ustaški logor u Kerestincu, u noći s 13. na 14. srpnja 1941. godine, Kata Dumbović je poginula. Narodnom heroinom proglašena je 1952. godine.

Poprsje narodne heroine Kate Dumbović kraj po njoj nazvanog dječjeg vrtića u ulici Huge Badalića 24, u kontekstu hortikulturnog oblikovanja prostora. Izvor: Spomenici i spomen obilježja radničkog pokreta i narodne revolucije u Zagrebu (1981), elaborat Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu

Klikni za više informacija o svakoj lokaciji