Muzej susjedstva
Trešnjevka

Izgradnja
odozdo

Štrajk radnica u tvornici Bizjak / Savska 32

Tvornica Bizjak oko 1928. (izvor: Crvena Trešnjevka, 1982.)

Većinu radništva u Tvornici keksa i dvopeka Bizjak i drug u Savskoj činile su žene. Radilo se u teškim uvjetima, a radnice su jedva podmirivale osnovne životne potrebe.

U toj tvornici vladaju strašni radni i plaćevni uslovi. Tamo zaposleno radništvo, većinom žensko osoblje, živi kao u robijašnici. Tvorničkim redom utvrđeno je 8-satno radno vrijeme, 50 posto doplatak za prekovremeni rad i priznavanje radničkih povjerenika i rad bez odkaznog roka. Gosp. Bizjak drži samo ovu zadnju tačku, a sve ostale gazi. On radnike i radnice izbacuje sa posla u svako doba. Radnici imaju po 12 do 25 dinara na dan a rade i po 12 sati na dan. Za prekovremeni rad poslodavac ne plaća zakonom predviđeni doplatak.

(Organizovani radnik, 8.12.1928.)

Na prve naznake sindikalnog organiziranja, poslodavac je počeo prijetiti radnicama da će ih otpustiti. Marija Škribulj, jedna od najuglednijih radnica i članica Saveza radnika živežne industrije i obrta, otpuštena je 5. studenog 1928. bez obrazloženja, a nakon nje i još neki radnici i radnice.

U to vreme radnice su tražile i povišice plata. Pošto se nije udovoljilo njihovim zahtevima, a uslovi rada su se i dalje pogoršavali, 7. novembra došlo je do štrajka. Odmah je intervenisala policija i počela vršiti nasilje nad štrajkačima. Sutradan je uhapšeno oko 20 radnica. Radnici i radnice su insistirali da pregovaraju s poslodavcem, ali on na to nije pristajao.

(Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918.-1941. Narodna knjiga, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1978. Str. 160)

Radnica sa 19 dinara nadnice zarađivala je nedjeljno 114 dinara, od toga im preduzeće odbija za državni porez 2 dinara, za okružnu blagajnu 2,48 para tako, da njoj ostaje 109 dinara i 52 para. I zar se može naći čovjek, pa bio on i policajac, ili Inspektor Rada sa toliko drske smjelosti, da tvrdi, da ovakova plaća odgovara za pokriće makar najminimalnijih potreba života čovjeka? […] Prema policijskom shvatanju ove radnice bi trebale umrijeti od gladi i bijede i tada bi za policiju i Bizjaka bile vrijedne radnice.

(Organizovani radnik, 15.11.1928.)

Štrajk je okončan nakon 16 dana, a Savez radnika živežne industrije i obrta uputio je prosvjedno pismo Ministarstvu unutrašnjih poslova zbog policijske intervencije. Inspekcija je donijela odluku u kojoj se navodi da uprava tvornice nije počinila nikakav prekršaj.

Izvori:

  • Crvena Trešnjevka, ur. Drago Zdunić i Slobodan Žarić. Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1982.
  • Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918.-1941. Narodna knjiga, Institut za savremenu istoriju, Beograd,1978.
  • Žene Hrvatske u radničkom pokretu, ur. Marija Šoljan. Konferencija za društvenu aktivnost žena Hrvatske, 1967.

Klikni za više informacija o svakoj lokaciji