Muzej susjedstva
Trešnjevka

Izgradnja
odozdo

Sestre Filipović / Ulica Frana Kučere 72

Na stambenoj zgradi postavljene su dvije spomen-ploče. Prva ploča postavljena je 1948. godine, na inicijativu partijske organizacije V. rajona Zagreba, a u čast II. Kongresa Komunističke partije Hrvatske (1948.), kako bi komemorirala da su se u toj kući za vrijeme okupacije Zagreba održavali sastanci Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske. Ploča navodi da su tim sastancima prisustvovali pali narodni heroji Ivo Lola Ribar, Marko Orešković i Josip Kraš.

Spomen-ploča koja spominje sestre Filipović (Frana Kučere 72). Izvor: Mapiranje Trešnjevke

Druga ploča postavljena je 1980. godine, povodom proslave 40 godina postojanja Vjesnika. Postavio ju je radnički kolektiv Vjesnika, a u spomen na ilegalnu štampariju („tehniku“) u stanu četiri sestre Filipović, u kojoj su se tiskali Politički vjesnik, Vjesnik radnog naroda i Vjesnik hrvatske jedinstvene Nacionalno-oslobodilačke fronte.

Ilegalna partizanska tehnika nalazila se u stanu četiri sestre Filipović – Ljubice Filipović-Uzelac (1913.-1976.), Nevenke Filipović-Petrović (1915.-?), Dragice Filipović (1916.-?) i Katice Filipović-Hrvojić (1920. - ?).

Ljubica je rođena 1913. godine u selu Dubrave kod Brčkog. Obitelj se nakon Ljubična rođenja preselila u Bijeljinu, jer u ondje rođene njezine mlađe sestre. U Bijeljini je Ljubica završila gimnaziju i potom u Zagrebu upisala studij agronomije. Bila je aktivna u radničkom pokretu. Nakon što je optužena da širi komunističku propagandu uhapšena je 1934. godine pa oslobođena. Nevenka je rođena 1915. godine, a u Zagreb je došla raditi kao krojačica te se vrlo brzo pridružila radničkom pokretu. Radničkom pokretu se po dolasku u Zagreb vrlo brzo pridružila i treća sestra Dragica, koja je izbačena iz škole u osmom razredu gimnazije jer je sudjelovala u radničkom štrajku. I najmlađa sestra Katica preselila se u Zagreb, gdje je upisala Pravni fakultet i radila kao službenica u socijalnom osiguranju.

Sestre Filipović bavile su se umnažanjem i preštampavanjem materijala poput Vjesnika, Srpa i Čekića te drugih propagandnih brošura i letaka, i to utiskujući posebnim gumenim pečatima naslove i simbole, od 1940. do 1941. godine. Bilo je odlučeno da, kako ih ne bi ugrozili, nisu smjele vršiti nikakve druge partijske zadatke i morale su promijeniti svoje živote. Ljubica je prekinula studij agronomije i zaposlila se u Dugom Selu; Nevenka je počela šivati po kućama, a Katica se odmah poslije posla vraćala kući.

Snimak spomen-ploče na lokaciji iz 1980.  Izvor: Spomenici i spomen obilježja radničkog pokreta i narodne revolucije u Zagrebu (1981), elaborat Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu

Sve materijale umnažale su svaku noć u više tisuća primjeraka u rigoroznim uvjetima. Ustaška vlast uvodila je sve strože mjere kontrole i terora na Trešnjevci. Uvedeni su redarstveni satovi i provođene racije, a 1942. godine uvedeno je obavezno popisivanje i prijavljivanje podstanara kako bi se ulovili zagrebački ilegalci. Racije su bile učestale, a obuhvaćale su cijele četvrti, obično kasno navečer ili rano ujutro s početkom redarstvenih satova. Cijele četvrti su bile opkoljene, a ustaše su ulazili u stan po stan i pretresali ih; stanari su morali čekati u stanovima dok ne dođe na njih red, a svi na cesti bili bi uhićeni. Oni koji su skrivali ilegalce ili im bili stanodavci bili su ili osuđeni na smrt ili na internaciju u logoru, uz prijetnju likvidacije i članovima njihove uže obitelji.

U Klaićevoj ulici br. 17., brijački obrtnik Ivica Pavešić i njegova supruga frizerka Dragica Pavešić vodili su ilegalnu tehniku još od 1932. godine. Upravo u ovoj tehnici tiskane su novine Vjesnik radnog naroda i Vjesnik Jedinstvene Nacionalno-oslobodilačke fronte, koje su umnažale sestre Filipović.  Međutim, 1941. godine ustaški agenti provalili su u ovu tehniku; prilikom provale ustaše su ubili Iliju Pavešića, a s njima se sukobio Janko Gredelj, koji je ranio tri ustaška agenta, ali je teško ranjen i isti dan ubijen. S provalom ove tiskare, posljednji broj Vjesnika radnog naroda otisnut je 1941. godine. Tehnika u stanu sestara Filipović nije nikad provaljena. Godine 1941. donesena je odluka da su sestre postale ugrožene te da tehniku treba prebaciti na drugu, sigurniju lokaciju. Sestre Filipović i drugi partijski aktivisti prenosili su tehniku dio po dio u torbicama i kovčezima. Međutim, susjedi su ih prijavili da se kod njih okupljaju komunisti, pa su početkom siječnja 1942. godine sve sestre uhićene i osuđene na robiju u logorima.

Prema zapisima u Crvenoj Trešnjevci, Ljubica je logorovala u Staroj Gradiški i Jasenovcu; Nevenka je logorovala u Staroj Gradiški; Dragica je logorovala u Lepoglavi pa Staroj Gradiški, a Katica također. Prema jednom izvoru, 1945. godine sve četiri sestre našle su se u istoj ćeliji u zatvoru u Savskoj ulici, odakle su s još 15 logoraša zamijenjene.

Klikni za više informacija o svakoj lokaciji