Klavijaturist i samouki poznavatelj elektronike Saniboj Žugić bio je istaknuta figura zagrebačke underground glazbene scene sedamdesetih i osamdesetih godina. Uz instrumente i vlastite elektroničke projekte, važno mjesto u njegovu kućnom studiju zauzimao je magnetofon Revox A77, visokokvalitetni kolutni snimač švicarske proizvodnje, nastao krajem 1960-ih i široko korišten tijekom 1970-ih kako u profesionalnim studijima tako i u zahtjevnim kućnim okružjima. Revox A77 bio je Sanibojev središnji alat za snimanje i arhiviranje zvuka: na njega su se snimale probe bendova, neobjavljena glazba i razni zvučni eksperimenti sve do Sanibojeve smrti 2002. godine. Prema predaji, Saniboj ga je nosio i na koncerte, a upravo je na tom magnetofonu nastala sačuvana snimka jedinog javnog nastupa sastava Sona. Prema nekim svjedočanstvima, magnetofon je nabavio od stanovitog Gevere, tada poznatog po popravcima hi-fi opreme i glazbenih instrumenata, kojemu je Saniboj navodno bio pomagač i učenik. Njegov odnos prema magnetofonima i snimanju potvrđuje i Mladen Garašić, Sanibojev prijatelj i kolega iz Instituta građevinarstva Hrvatske, koji tvrdi da mu je Saniboj popravio drugi model Revoxa. Uspješno osposobivši uređaj, na dodani dio, prema Garašiću, ugravirao je vlastito obilježje, vjerojatno potpis. Saniboj je nabavljao otpisane magnetofonske vrpce s Radija Zagreb i Televizije Zagreb da bi ih ponovno koristio u kućnom studiju. Među ostalim, služile su mu za presnimavanje glazbe s gramofonskih ploča koje je kupovao u inozemstvu, sve kako bi sačuvao originale od trošenja i oštećenja. U svakodnevnom slušanju potom je reproducirao snimke s vrpci, a gramofonske ploče stajale su uredno posložene na polici te su zbog toga i danas u izvrsnom stanju. Revox A77, kao i kolekcija magnetofonskih vrpci i gramofonskih ploča, nalazi se u vlasništvu Sanibojeve kćeri Anamarije Žugić Borić.
