Povijest ne čine samo spomenici, građevine i istaknute muške ličnosti, već i manje ili više nevidljivi ženski rad – od radnica, migrantkinja i seljakinja do odgajateljica, obrtnica i antifašistkinja. Ovo istraživanje je još jedan korak prema osvještavanju i povećanju vidljivosti ženske prisutnosti i djelovanja u javnom prostoru, u nadi da će potaknuti na drugačije promatranje i razumijevanje javnog prostora.

Počeci industrijalizacije Trešnjevke vezani su uz Savsku ulicu, istočnu administrativnu granicu Trešnjevke, koja povezuje rijeku Savu i središte Zagreba (Donji grad). Prve tvornice u Savskoj pokrenute su 70-ih godina 19. stoljeća. Od tada pa do početka 2. svjetskog rata u Savskoj ulici djelovalo je 20-ak većih i manjih tvorničkih postrojenja.

Migrantska Trešnjevka donosi neke od važnih točaka za migrantsku povijest Trešnjevke. Tragovi migracija na Trešnjevci očituju se u imenima ulica i djelova kvarta, načinu života stanovnika, gradnji stanova za one koji su dolazili, ali možda najviše u tome što se migracije kao takve ne ističu, već postaju živo tkivo kvarta. Radnici i migracije stvaraju ovo susjedstvo i ovaj grad te se on nastavlja graditi na isti način, primajući nove ljude koji ga grade i mijenjaju.