Fotografski autoportreti i portreti trešnjevačkog klavijaturista i elektro-inženjera Saniboja Žugića snimljeni ranih sedamdesetih godina. Saniboj Žugić rođen je 1.5.1951. godine u Zagrebu, a nakon rastave roditelja, još prije njegove punoljetnosti, počeo je sam živjeti u stanu na Ozaljskoj ulici, tada Končarevoj 124, na križanju sa Žumberačkom, gdje je živio do smrti 2002. godine. Saniboj je tada bio poznato ime u zagrebačkim underground glazbenim krugovima. Svirao je vlastitu glazbu, uglavnom elektroniku i elektroakustiku, a imao je nekoliko bendova – Sona, Homo Kiborg i Hamatri. S bendom Hamatri (skraćeno od „hašiš-marihuana-trip“), čiji su članovi bili pripadnici Hare Krišna pokreta, snimio je cijeli album od petnaestak pjesama u žanru prihodeličnog folka na engleskom jeziku, no one su ostale samo na njegovim vrpcama i nikada nisu objavljene. Objavljeno je samo pet samostalnih Sanibojevih elektroničkih pjesama iz perioda 1979. – 1983. koje mahom nose nazive po njegovim djevojkama. Saniboj je poznat i po tome što je krajem sedamdesetih, od komponenata koje je nabavio većinom iz Londona, sagradio legendarni „sanisint“ – prvi modularni sintesajzer u Jugoslaviji, koji još uvijek možemo čuti na albumima nekih zagrebačkih alternativnih bendova, poput Šumova protiv valova i Chui.
