Muzej susjedstva
Trešnjevka

Izgradnja
odozdo

Kata Dumbović / Adžijina

Ostaci spomenika Kati Dumbović u dvorištu OŠ Julija Klovića (fotografija: Lennart Pukšec)

Nekoliko lokacija na Trešnjevki nosilo je ime ove narodne heroine.


Nakon Drugog svjetskog rata, 1952. godine, Samoborska ulica postala je ulica Kate Dumbović. Godine 1993. ulica je ponovo promijenila ime: nazvana je po drugom narodnom heroju, Božidaru Adžiji. Zanimljivo je spomenuti da je Dumbović poginula 1941. u pokušaju oslobađanja partizanskih zatvorenika u Kerestincu, a jedan od njih je bio upravo Božidar Adžija.

Ulica Kate Dumbović 1961. (fotografija: Josip Vranić, iz fundusa Muzeja grada Zagreba / MGZ fot. 5379)


Ime Kate Dumbović nosila je i škola na Novoj cesti (učenici su je zvali "Katica") izgrađena 1961. godine, u čijem se dvorištu nalazio i njen spomenik.

OŠ Kate Dumbović u prvim godinama postojanja (izvor: Zagrebačke škole, knjiga 1. Ur. Tihomir Tonković. Plavi grifon, Zagreb, 2009.)

Godine 1991. škola je preimenovana u OŠ Julija Klovića, a tada je uklonjen i spomenik, čije se postolje još uvijek može vidjeti u dvorištu škole.

Ostaci spomenika Kati Dumbović u dvorištu OŠ Julija Klovića (fotografija: Tihana Bertek)


Također, Društvo "Naša djeca" Kata Dumbović zaslužno je za formiranje prve dječje dramske grupe, što je dovelo do osnivanja Pionirskog amaterskog kazališta u Domu kulture "Maksim Gorki" (današnje Kazalište Trešnja) 1954. godine.


Stambena zajednica "Kata Dumbović" 1962. godine postaje osnivačica Pionirskog doma u Badalićevoj ulici, koji organizira programe za djecu predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta. Pionirski dom preimenovan je tada u Dječji centar "Kata Dumbović", a provodi programe dnevnog boravka djece u dobi od 3 do 15 godina. U parku u Adžijinoj ulici nalazi se spomen-obilježje palim antifašističkim borcima i borkinjama s Trešnjevke, podignuto 1953. godine, no na njemu nema imena Kate Dumbović.


Kata Dumbović rođena je 1903. u siromašnoj seljačkoj obitelji u Lukavcu kod Siska. Godine 1924. dolazi u Zagreb i počinje raditi kao kućna pomoćnica. Nezadovoljna teškim i bespravnim životom radnica u ono vrijeme, započinje svoje sindikalno djelovanje, a 1938. učlanjuje se u Komunističku partiju Jugoslavije. Zahvaljujući svom radu, početkom 1940. godine izabrana je za članicu Rajonskog komiteta na Trešnjevci.


Osim rada u Rajonskom komitetu, obavljala je i druge poslove. Prenosila je ilegalni partijski materijal u košari ispod salate ili voća, u noćnom ormariću koji bi nosila na glavi, u sanduku radioaparata, u raznim omotima s natpisima trgovina. Kad je 1940. godine trebalo pronaći povjerljive ljude za rad partijske štamparije, Kata je pronašla i iznajmila kućicu u Gotalovečkoj ulici na Trešnjevci od Barice Levak te je i sama pomagala u radu štamparije, ali i pripremi hrani za drugove.


Unatoč tome što je bila istaknuta članica Partije, u svjedočanstvima je se najčešće spominje upravo u kontekstu tradicionalno ženske, "majčinske" uloge.


Trešnjevačka mamica - kako su je od milja zvali radnici, a malo ih je bilo koji je nisu znali - brinula se majčinski za svoje drugove. Za komuniste 'mamica' je uvijek imala sve 'za svaki slučaj' - zalogaj hrane za ilegalca, iglu i konac da drugu okrpi košulju...


Poginula je 14. srpnja 1941. u akciji za oslobođenje partizana iz ustaškog logora u Kerestincu. Narodnom heroinom proglašena je 20. prosinca 1951. godine.

Izvori:

Popis lokacija