Početkom 1920-ih dovršena je i izgradnja prvog modernog nogometnog stadiona u Zagrebu, onoga u Kranjčevićevoj ulici, koji će zauzeti važno mjesto u sportskoj povijesti kvarta. Stadion je izgrađen 1921. godine, a jedini u Zagrebu i čitavoj Hrvatskoj posjeduje i velodrom za brzinske biciklističke utrke. Dugi ga je niz godina koristio NK Zagreb koji se u svojim najslavnijim godinama natjecao i u Prvoj jugoslavenskoj ligi, a 2002. godine osvojio je na ovom stadionu i hrvatsko prvenstvo. Navijačka skupina NK Zagreb od 1989. do 2015. godine nosi ime Bijeli Anđeli / White Angels Zagreb, a iako su iza nje stajale različite organizacije uz promjenjivu dinamiku, postala je ključno mjesto na kojem se zahtijeva da navijači i navijačice upravljaju klubovima te diže glas protiv rasizma, nacionalizma, homofobije i seksizma na sportskim terenima.

mural Ene Jurov, intervencija na muralu White Angelsa, stadion u Kranjčevićevoj (foto: Luka Pešun)

 

Malo je poznato da su pionirke stadiona u Kranjčevićevoj žene, igračice hazene. Hazena na naše područje dolazi iz Češke. Slična je rukometu i 1920-ih i 1930-ih jedini je popularni ženski ekipni sport na ovom prostoru. HŠK Concordia 1922. godine osniva hazena sekciju. Njihove su članice dolazile iz Učiteljske škole u Medulićevoj i iz zgrada u Tratinskoj ulici. Iz učiteljske su prve članice bile Marijana Klokočki, sestre Milica i Ranka Mrkobrada, Božica Bossig, Vilma Veselić, a među djevojkama iz obližnjih kuća u Tratinskoj pridružile su se Nada Merkadić i Lela Haraminčić. Sekciju je vodila profesorica Erna Skulje. 

Concordia je postajala sve ozbiljniji klub, a od 1928. do 1933. godine odigrale su 72 utakmice bez poraza. Ističe se ona iz 1931. godine, kada u Zagrebu gostuje najbolji hazena klub na svijetu – Slavija iz Praga. Na stadionu u Kranjčevićevoj "zelene" iz Tratinske pobjeđuju Slaviju 7-5. Igračice Concordije okosnica su jugoslavenske reprezentacije koja na III. i IV. ženskim Svjetskim igrama osvaja srebrnu (1930. u Pragu) i zlatnu medalju (1934. u Londonu), uz trenera Bogdana Cuvaja. 

igračice Concordije 1934. godine (izvor: Hrvatska enciklopedija)

 

Za odlazak na svjetsko prvenstvo u Londonu 1934. godine igračice su uzele godišnje odmore na svojim poslovima, a na put su krenule bez financijske potpore Ministarstva za tjelesni odgoj. "Novac naravno nije stigao i naše hazenašice odlaze na put zadužujući se kod Putnika, skromno i bez ikakve reklame, bez izjava, da izvrše svoju zadaću sebi i našim bojama na čast", izvijestio je tada urednik sportske rubrike Jutarnjeg lista Pavle Kauders. 

Nakon 48 sati putovanja u trećoj klasi vlaka i broda hazenašice su stigle u London, u hotel Bristol. Obrok koji ih je dočekao igračica Zlata Cuvaj je ovako opisala: "Posluga se nije mogla načuditi kako smo mi taj pladanj sa sendvičima tako brzo ispraznile, a mi smo se čudile kako Englezi uspiju narezati tako tanke, gotovo prozirne komade kruha. Bile smo preponosne da kažemo našoj pratilici da gotovo 24 sata nismo ništa založile". Iako iscrpljene, hazenašice osvajaju zlatnu medalju, prvu svjetsku titulu neke jugoslavenske sportske vrste u povijesti.

 

naslovna fotografija: stadion u Kranjčevićevoj (izvor: Crvena Trešnjevka)