Ova samonikla zeljasta biljka brzog rasta voli neobrađena zemljišta, dvorišta, putove i živice, kao i rubove šuma. Porijeklom iz Sjeverne Amerike, u Europu je unesena u 18. stoljeću, i to u Francusku kao ukrasna i ljekovita biljka. U hrvatskoj flori prvi puta je uočena krajem 19. stoljeća, a danas se smatra invazivnom vrstom. Vinobojku često razmnožavaju sitne ptice koje se hrane bobicama. Plodovi ove biljke u prošlosti su korišteni za dobivanje crvene boje, čemu duguje i lokalnu inačicu svoga imena, vinobojka, budući da se kod nas koristila za bojanje, tj. "popravljanje" boje vina.

Izvori za daljnje čitanje:

https://www.plantea.com.hr/vinobojka/

Artefakt iz fundusa korišten u kolažu: fotografija Jure Balenovića u kafiću Istra.