Povijest rada

Prve trešnjevačke tvornice niču 1870-ih nakon izgradnje pruga koje su povezale Zagreb s industrijskim središtima Austro-Ugarske. Do kraja stoljeća u pogonu su tvornica šibica, pilana, ljevaonica željeza, Bubara (svilara) itd. U sljedećem valu industrijalizacije, 1920-ih, na prostoru današnjeg Voltinog otvara se podružnica Siemensa, a snažan uzlet doživljava i tekstilna industrija. U međuratnom periodu niču i brojni obrti na Tratinskoj i Ozaljskoj. Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do ekspanzije, ali i radikalne promjene karaktera rada u trešnjevačkoj industriji. Primjerice, iz Siemensa koji je bio tek radionica za sastavljanje dijelova uvezenih iz Njemačke, nastaje tvornica Rade Končar s razgranatom mrežom aktivnosti. Upravo će elektroindustrija preživjeti tranziciju, za razliku od tekstilne industrije koja u 1990-im doživljava gotovo potpuno uništenje. Osim industrijske i obrtničke aktivnosti, rad na Trešnjevci odvija se u zdravstvu, ugostiteljstvu i drugim sektorima čiju povijest vrijedi čuvati.